U mnogim zemljama držanje šišmiša kao kućnih ljubimaca se ne preporučuje ili čak zabranjuje. Šišmiši mogu prenositi određene bolesti, poput bjesnoće ili histoplazmoze, koje su opasne za ljude. Nadalje, šišmiši imaju jedinstvene biološke potrebe, uključujući specifičnu prehranu, sklonište i slobodu leta.
Međutim, držanje šišmiša kao kućnih ljubimaca nije zabranjeno u Rusiji, a neki ljudi biraju ove egzotične ljubimce. Pogledajmo kako se brinuti za njih.
Sadržaj
Karakteristike i pasmine šišmiša
Šišmiši su posebna skupina sisavaca koji pripadaju redu Chiroptera.
Evo nekih karakteristika pasmina šišmiša:
- Postoji preko 1400 vrsta šišmiša, što ih čini najraznolikijom skupinom sisavaca. Razlikuju se po veličini, obliku krila, prehrani i ponašanju.
- Šišmiši su jedina skupina sisavaca sposobnih za aktivan let. Njihovi prednji udovi prilagođeni su u krila, koja se sastoje od membrane kože rastegnute preko skeletnih prstiju.
- Mnogi šišmiši koriste eholokaciju za navigaciju u okolini i pronalaženje hrane. Ispuštaju visokofrekventne zvukove koji se odbijaju od predmeta, a zatim koriste te reflektirane zvukove za određivanje udaljenosti i lokacije prepreka.
- Šišmiši imaju raznoliku prehranu. Neki se hrane voćem i nektarom, drugi kukcima i malim životinjama, a postoje i vegetarijanske vrste koje se hrane nektarom, peludom ili voćem.
- Mnoge vrste šišmiša formiraju velike kolonije u kojima žive i razmnožavaju se zajedno. Te kolonije mogu biti vrlo velike i zauzimati razna mjesta, od špilja do drveća i zgrada.
- Šišmiši su sastavni dio prirodnog ekosustava jer igraju vitalnu ulogu u oprašivanju biljaka i kontroli insekata koje jedu.
- Neke vrste šišmiša ugrožene su gubitkom staništa, zagađenjem, krivolovom i širenjem bolesti. Mnoge vrste šišmiša navedene su kao zaštićene vrste i zaštićene su zakonom.
Pasmine šišmiša ne mogu se klasificirati kao psi ili mačke. Pripadaju različitim vrstama, koje pak pripadaju različitim porodicama i rodovima.
Evo nekih uobičajenih vrsta šišmiša:
- Veliki kraljevski šišmiš (Pteropus giganteus): jedna od najvećih vrsta šišmiša, pronađena u Indiji, Šri Lanki i drugim regijama Južne Azije. Hrane se voćem i igraju važnu ulogu u širenju sjemena.
- Malajski šišmiš (Microchiroptera): Ova porodica šišmiša uključuje razne vrste, kao što su vampirski šišmiši i drveni šišmiši. Nastanjuju tropska i suptropska područja Afrike, Azije, Australije i Amerike.
- Brazilski palica (Desmodus rotundus): poznata vrsta vampirskog šišmiša koja se nalazi u Srednjoj i Južnoj Americi. Hrane se krvlju ptica i sisavaca.
- Lisnatonosa rovka (Glossophaga soricina): Mala vrsta šišmiša koja se nalazi u Srednjoj i Južnoj Americi. Hrane se cvijećem i nektarom.
Pročitajte također o držanju aye-aye lemura
Šišmiš - značajke održavanja
Šišmiši, kao i drugi sisavci, imaju niz karakteristika.
- PrehranaPrimarna prehrana šišmiša sastoji se od insekata, voća, nektara i peludi. Neke se vrste hrane i insektima, ribom, malim pticama i krvlju.
- AktivnostŠišmiši su noćne životinje, aktivni su noću kada love hranu i traže sklonište. Mogu letjeti brzinom do 50 km/h.
- Sljepoća. Ove životinje su gotovo slijepe. Navigiraju pomoću svojih eholokacijskih ušiju.
- Skloništa. Šišmiši često nastanjuju špilje, šupljine drveća i druga tamna, zaštićena područja gdje se mogu sakriti od grabežljivaca i pružiti ugodne uvjete za spavanje i razmnožavanje.
- Društveno ponašanje. Neke vrste šišmiša formiraju velike kolonije, koje se sastoje od stotina ili čak tisuća jedinki. Mogu surađivati u lovu na hranu, brizi za svoje mlade i obrani svog teritorija.
- ReprodukcijaTrudnoća kod šišmiša može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, ovisno o vrsti. Često okote jednog ili dva mladunca odjednom, koje doje.
Ove značajke njege važne su prilikom brige za šišmiše u zatočeništvu i prilikom proučavanja u njihovom prirodnom staništu.
Briga za šišmiše
Briga za šišmiše zahtijeva posebnu pažnju i njegu.
Evo nekih ključnih aspekata brige za ove sisavce:
- Šišmiše u zatočeništvu treba hraniti raznolikom i uravnoteženom prehranom, uključujući kukce, voće, nektar i pelud. Važno im je osigurati pristup svježoj vodi.
- Za ugodan život, šišmišima su potrebni prostrani ograđeni prostori ili kavezi s dovoljno prostora za letenje i kretanje. Također bi trebali imati tamna, zaštićena mjesta za odmor i spavanje.
- Kaveze i kućice za šišmiše treba redovito čistiti i dezinficirati kako bi se spriječio razvoj bolesti i infekcija.
- Šišmišima su potrebne igračke i prepreke kako bi se potaknula aktivna igra i tjelovježba. To će im pomoći u održavanju fizičke kondicije i psihičkog blagostanja.
- Važno je redovito obavljati zdravstvene preglede i preglede kod veterinara kako biste pratili zdravlje svojih šišmiša i spriječili moguće bolesti.
Ove će mjere pomoći u osiguravanju skrbi i udobnosti šišmiša u zatočeništvu te održavanju njihovog zdravlja i dobrobiti.
Bolesti
Iako šišmiši igraju važnu ulogu u ekosustavu, u nekim slučajevima mogu prenositi određene bolesti.
Evo nekih od njih:
- Bjesnoća: Šišmiši mogu prenositi virus bjesnoće, koji je opasan za ljude i druge životinje. Do zaraze može doći ugrizom ili kontaktom sa slinom zaražene životinje.
- Histoplazmoza: Gljivična bolest koja se može prenijeti izmetom šišmiša koji sadrži gljivične spore. Ljudi se mogu zaraziti udisanjem spora iz prljavštine, izmeta ili drugih materijala koji sadrže te spore.
- Virus Nipah — virusna bolest koja se može prenijeti kontaktom s izmetom šišmiša ili kontaminiranim površinama. Može uzrokovati niz simptoma, uključujući vrućicu, glavobolju i bolove u mišićima.
- Neke druge bolesti: Šišmiši također mogu prenositi neke druge vrste virusa i groznica.
Većina bolesti prenosi se izravnim kontaktom sa šišmišima ili njihovim izmetom. Preventivne mjere uključuju izbjegavanje bliskog kontakta sa šišmišima i njihovim izmetom, nošenje zaštitne odjeće i poduzimanje koraka za smanjenje njihove prisutnosti u okolišu (na primjer, brtvljenje rupa kako bi se spriječio ulazak šišmiša u zgradu). Ako sumnjate da ste zaraženi, obratite se liječniku radi pravilne dijagnoze i liječenja.
Čime hraniti šišmiša kod kuće
Šišmiši su obično kukcojedi, mesojedi ili voćojedi.
Evo nekih vrsta hrane koju mogu jesti:
- Kukci: Većina šišmiša aktivno se hrani kukcima poput crva, komaraca, muha, moljaca, bumbara, leptira i kornjaša.
- Voće i nektar: Neke vrste šišmiša preferiraju voće i nektar, poput banana, datulja, manga, dinja i cvijeća koje proizvodi nektar.
- Pelud i plodni pupoljci: Neke vrste šišmiša sišu pelud i mlade voćne pupoljke, poput cvjetova banane ili pupoljaka manga.
- Riba: Neke vrste šišmiša koje žive u blizini vodenih površina mogu se hraniti ribom.
- Krv: Neke vrste šišmiša, uključujući vampirske šišmiše, hrane se krvlju živih životinja - ptica, pasa, goveda.
No najčešće se šišmiši u zatočeništvu hrane posebno formuliranom mješavinom hrane koja im osigurava sve potrebne hranjive tvari. To su obično gotove kompletne hrane, dostupne u specijaliziranim trgovinama ili kod veterinara, kako bi se osiguralo da šišmiši dobiju sve potrebne hranjive tvari. Na primjer, možete ih hraniti mješavinom mlijeka, pilećih žumanaca, mekinja, pivskog kvasca, sirupa od šipka, meda i vitamina E. Smjesa se daje kapaljkom.
Imajte na umu da vaš ljubimac može pojesti do 60% svoje tjelesne težine u jednom obroku. Međutim, važno je izbjegavati prejedanje.
Savjeti i nijanse
Briga za šišmiše zahtijeva posebnu pažnju i iskustvo. Imajte na umu da su šišmiši divlje životinje i zahtijevaju specijaliziranu njegu.
Evo nekoliko općih savjeta:
- Dobro razmislite prije nego što držite šišmiše kao kućne ljubimce. Šišmiši zahtijevaju specifična okruženja i prehranu koju je teško osigurati u domu. Uspiju u prirodnom okruženju gdje mogu obavljati svoje prirodne funkcije.
- Ako imate šišmiša, važno mu je osigurati pristup svježoj vodi i prirodnoj hrani te mu osigurati odgovarajuću i uravnoteženu prehranu.
- Budite oprezni i pridržavajte se dobre higijene. Šišmiši mogu prenositi infekcije i bolesti, stoga je važno pridržavati se dobre higijene prilikom rukovanja s njima. Nosite rukavice i masku kako biste izbjegli izravan kontakt i moguću infekciju.
- Imajte na umu da je ovo noćna životinja i nije baš prilagođena životu u zatočeništvu.
- Poštujte njihovo prirodno stanište. Šišmiši cijene svoje prirodno stanište. Poštujte i zaštitite njihova staništa kako biste očuvali njihove populacije i ekosustav u kojem igraju vitalnu ulogu.
Prosječni životni vijek šišmiša je 30 godina, ali u zatočeništvu žive kraće, čak i ako im se osiguraju idealni uvjeti.
Ako se morate nositi s ozlijeđenim šišmišem, osigurajte mu sigurno mjesto za oporavak. Imajte na umu da mogu biti pod stresom zbog kontakta s ljudima. Najbolje ih je držati u tamnom i tihom okruženju. U tom slučaju preporučuje se kontaktirati iskusne veterinare ili organizacije specijalizirane za rehabilitaciju i zaštitu divljih životinja. Te organizacije mogu pružiti potrebnu pomoć i savjete o njezi.
Pročitajte također, Koje egzotične životinje mogu držati u stanu?
