Ce-ce muha je prenosilac bolesti spavanja.

Navikli smo misliti da su muhe bezopasni kukci koji praktički ne uzrokuju neugodnosti. Štoviše, one su prvi vjesnik ljeta i izvor zabave za kućne ljubimce. Međutim, postoje vrste ovih kukaca koje mogu postati pravi problem, pa čak i opasne po život. Jedan takav primjer je ce-ce muha.

Tsetse Macha: Karakteristike i značajke

Cece (ili Glossina na latinskom) je rod iz porodice muha, koji obuhvaća 23 vrste. Ce-ce muha naziva se "pošast Afrike" jer, unatoč znanstvenom napretku, ovaj kukac i dalje uništava stoku i odnosi tisuće ljudskih života.

Oko 60.000.000 ljudi je stalno u opasnosti od opasne infekcije

Izgled

Ce-ce muha je mali, crvenkasto-sivi kukac, duljine od 8 do 15 milimetara. Kako biste ga razlikovali od pripadnika drugog roda, obratite pozornost na njegova krila. Prvo, vene na krilima ce-ce muhe nalikuju sjekiri. Drugo, kada miruje, muha savija krila tako da se jedno potpuno preklapa s drugim. Nadalje, ce-ce muha ima jasno vidljiv izduženi, prema naprijed okrenuti rilce i razgranate, dlakave antene. Karakteristične tamnosmeđe pruge obrubljuju tijelo, a trbuh je obojen u gradijentu od žute do sive boje.

Fotogalerija: vanjske razlike od ostalih muha

Životni ciklus i reprodukcija

Reproduktivni proces cece muhe razlikuje se od procesa ostalih muha. Ženka se prvenstveno pari s mužjakom samo jednom, nakon čega tijekom života proizvodi desetak ličinki - jednu svaka dva do tri mjeseca. Razdoblje gestacije traje jedan do dva tjedna i, za razliku od drugih muha, cece muha ne polaže jaja, već rađa potpuno razvijene ličinke koje se odmah nakon izleganja ukopavaju u zemlju i kukulje. Cece muha živi od jedne do dvije i pol godine.

Prehrana

Ce-ce muhe (i mužjaci i ženke) su pravi vampiri, jer se hrane krvlju malih i velikih sisavaca: i životinja i ljudi. Svojim rilom, na vrhu kojeg se nalaze zubi, ovi insekti mogu progristi čak i najdeblju životinjsku kožu. Prilikom grizenja, zajedno sa slinom izlučuju tvari za razrjeđivanje krvi i piju dok se gotovo ne udvostruče. Upravo ta metoda hranjenja uzrokuje probleme, jer ce-ce muhe prenose parazite tripanosome.

Zanimljivo je da prilikom traženja plijena ce-ce muhe obraćaju pozornost na pokretne, tople predmete, zbog čega često "napadaju" automobile. Jedini sretni sisavac kojeg ce-ce muhe ne smatraju hranom je zebra. Znanstvenici nagađaju da je to zbog prepoznatljive crno-bijele boje insekata, koja ih dezorijentira.

Staništa

Sve vrste ce-ce muhe žive u Africi, preferirajući trope i suptrope. Uglavnom se nalaze u tropskim šumama i uz rijeke.

Sklonost muha vlažnim mjestima sprječava ljude da iskorištavaju velike površine plodnog zemljišta. Međutim, znanstvenici su također primijetili koristi insekata: na primjer, vjeruje se da su ce-ce muhe razlog zašto u Africi ostaju netaknuta staništa divljih životinja, a bolesti koje prenose muhe štite kontinent od prekomjerne ispaše i erozije tla koju uzrokuju.

Opasnost od ugriza ce-ce muhe: bolest spavanja

Kao što je već spomenuto, ce-ce muhe su prijenosnici tripanosoma koji se prenose krvlju, a koji pak uzrokuju bolest spavanja kod ljudi i nagana bolest kod životinja. Bolest spavanja prvo napada imunološki sustav, a zatim živčani sustav. Nakon nekog vremena, tumori se pojavljuju po cijelom tijelu, što na kraju dovodi do smrti.

Ce-ce muhe su prijenosnici parazita tripanosoma.

Tripanosome, koji predstavljaju smrtonosnu prijetnju ljudima, prenose ce-ce muhe s antilopa. Paraziti su trajni dio krvi životinja, ali ne trpe nikakvu štetu. Jednom kada dospiju u ljudsku krv, tripanosomi mijenjaju svoj proteinski omotač na razne načine, što otežava pronalaženje odgovarajućeg tretmana. Same muhe također asimptomatski nose parazite. Postoje teorije da tripanosomi čak i produžuju životni vijek.

Otprilike 60 milijuna ljudi stalno je u opasnosti od uboda ce-ce muhe. Svake godine bolesti koje prenosi odnesu više od 3 milijuna stoke i 9000 ljudskih života. Najviša stopa zaraze (>80%) zabilježena je u Demokratskoj Republici Kongo. Napori za borbu protiv ovog problema ulažu se od sredine 20. stoljeća, a koriste se insekticidi, pa čak i tretmani zračenjem, ali značajni rezultati još nisu vidljivi.

Simptomi bolesti spavanja

Postoje dvije vrste bolesti spavanja: rodezijska i gambijska, njihovi simptomi su gotovo identični. Rodezijska gripa smatra se akutnijim oblikom, a simptomi se pojavljuju brže. Gambijska gripa može dugo ostati latentna, a pogoršanje može iznenada ustupiti mjesto prividnom poboljšanju. Početni stadij bolesti (oštećenje imunološkog sustava) može biti potpuno asimptomatski sve dok se iznenada ne pojave problemi sa živčanim sustavom.

Prvi znak bolesti spavanja je pojava tripanosomskog šankra, čvorića nalik čiru, tjedan dana nakon infekcije. Ne pojavljuje se na mjestu ugriza, već najčešće na glavi ili rukama i nogama. Bolan je i može biti popraćen čirima, ružičastim ili ljubičastim mrljama (promjera 5-7 centimetara) te oticanjem lica i ekstremiteta. Zacjeljuje unutar 2-3 tjedna, ostavljajući samo ožiljak.

Tripanosomski šankr koji se formira na mjestu ugriza je veliki, bolni mjehur, karakterističnog okruglog oblika i guste strukture, područje oko šankra ima bjelkastu nijansu.

Tijekom prvog mjeseca osoba može osjetiti vrućicu, glavobolju i bolove u zglobovima. Rana faza bolesti može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Bit će popraćena raznim bolovima, vrućicom, tahikardijom, oticanjem i mrljama na koži te oštećenom koordinacijom i spavanjem. Ako se ne liječi, osoba može umrijeti prije nego što se pojave tipični problemi sa spavanjem.

Širenje parazita kroz limfne žile dovodi do povećanja limfnih čvorova, najuočljivije povećanje čvorova je u stražnjem dijelu vrata, ne postaju gušći i ne bole kada se pritisnu.

Hematolimfatičkoj (ranoj) fazi bolesti spavanja slijedi meningoencefalitska (terminalna ili kasna) faza. Tijekom ove faze paraziti utječu na mozak, simptomi se pojačavaju i osoba može zaspati dok obavlja neku aktivnost.

Kako dijagnosticirati i liječiti bolest spavanja

Ce-ce muhe se kreću gotovo nečujno, pa je ugriz gotovo nemoguće spriječiti, a mogli biste ga primijetiti tek kada se pojavi šankr. U svakom slučaju, pri najmanjoj sumnji na ugriz, odmah se obratite specijalistu za zarazne bolesti. Nijedan narodni lijek neće pomoći kod ove bolesti. Što prije se obratite specijalistu, veće su vam šanse za potpuni oporavak. Bez liječenja, ova bolest neizbježno dovodi do smrti.

Za dijagnosticiranje bolesti spavanja provode se krvni test i lumbalna punkcija (analiza tekućine u limfnim čvorovima). Liječenje se individualizira za svaki slučaj, ovisno o težini bolesti, vremenu od infekcije i stanju pacijenta. Koriste se visokotoksični lijekovi, uključujući pentamidin, suramin i organske spojeve arsena; u kasnijim fazama koriste se eflornitin i nifurtimoks. Očekuju se teške nuspojave s ovim lijekovima, ali one se mogu klinički liječiti.

Ako je kod jednog ili više stanovnika nekog područja otkrivena tripanosomijaza, koja se prenosi ugrizima muha koje sišu krv, provodi se masovna kemijska obrada stanovništva lijekom Pentamidin.

Prije putovanja u Afriku, bitno je intramuskularno primijeniti pentamidin. Na kontinentu je najbolje izbjegavati područja gdje ce-ce muhe najvjerojatnije napadaju, nositi svijetlu odjeću koja prekriva cijelo tijelo i koristiti sredstva protiv insekata.

Ce-ce muha je mali kukac koji predstavlja značajnu prijetnju. Dok afrički znanstvenici razvijaju rješenja za borbu protiv ove pošasti, turisti koji traže egzotične destinacije trebaju biti izuzetno oprezni, poduzeti sve preventivne mjere i odmah potražiti liječničku pomoć pri prvim znakovima bolesti spavanja.